Veljko Popović

Veljko Popović (1979.) diplomirao je 2003. godine na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Suosnivač je studija za animaciju Prime Render Studio. Od 2012. godine stalno je zaposlen na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje predaje animaciju. Njegovi filmovi prikazivani su i nagrađivani na brojnim svjetskim festivalima. Bio je član žirija na mnogim filmskim festivalima.

Filmografija: „Žarko, razmazit ćeš dite!” (2024), „Dislokacije – VR” (2020), „Biciklisti” (2018), „Planemo” (2016), „Otac” (2012, koautor), „Dove sei, amor mio” (2011), „Moj put” (2010, koautor), „Ona koja mjeri” (2008).

Tin Žanić

Tin Žanić diplomirao je filmsku režiju na National Film and Television School u Londonu. Prije toga dobio je BA diplomu iz filmske i kazališne produkcije u Zagrebu. Njegovi kratki filmovi „Komba” i „Manjača” sudjelovali su na nizu filmskih festivala (Sarajevo Film Festival, Rotterdam Film Festival, Tampere Film Festival, Zagreb Film Festival), gdje su dobivali nagrade i priznanja. Njegov zadnji igrani kratki film „Antiotpad” osvojio je Srce Sarajeva. Grand Prix na 25FPS-u s eksperimentalnim filmom „Crnognoj” osvojio je 2025. godine.

Oriana Kunčić

Oriana Kunčić rođena je 1971. godine u Šibeniku. Glumila je u predstavama i filmovima: „Go West” (igrani film, režija: Ahmed Imamović), „Brod luđaka” (igrani film, režija: Matias Lebberer), „Romeo i Julija” (kazališna predstava, režija: Haris Pašović), „Konkurs” (kazališna predstava, režija: Alen Drljević), „Lutka s kreveta broj 21” (kazališna predstava, režija: Oriana Kunčić). Od 2003. godine radi kao casting direktor, surađujući s nizom bosanskohercegovačkih, hrvatskih i europskih redatelja, poput Srđana Karanovića, Jasmile Žbanić, Hans Christiana Smitha, Andree Štake, Rudolfa Schweigera, Gabrielle Rusell i drugih. Tri filma na kojima je radila prikazana su u natjecateljskoj konkurenciji Berlinalea, dok je film „Grbavica” Jasmile Žbanić, osvojio Zlatnog medvjeda. Dugogodišnja je suradnica Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku, a od 2010. godine članica je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku te dugi niz godina vodi Dramski studio „Ivana Jelić”.

Vjeran Pavlinić

Rođen 1973. u Zagrebu. Diplomirao je 2002. godine na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, smjer Filmska i TV montaža. Od 1994. aktivan je kao samostalni filmski i video montažer te TV redatelj. Montirao je nekoliko dugometražnih i brojne kratkometražne filmove, TV serije i glazbene videospotove. Režirao je studijske i reportažne emisije za HRT i druge TV postaje. Od 2018. načelnik je Odsjeka za zaštitu, digitalizaciju i restauraciju audiovizualnog gradiva u Hrvatskoj kinoteci Hrvatskog državnog arhiva.

Tena Gojić

Tena Gojić vodi produkcijsku kuću Dinaridi Film posvećenu autorskom filmu različitih rodova u europskom koprodukcijskom okruženju. Dugometražni filmovi koje je producirala prikazivani su na festivalima poput Venecije, Berlina, Rotterdama, Varšave, Sarajeva i brojnih drugih. Producirala je i više od deset nagrađivanih kratkometražnih filmova te radila kao izvršni producent na televizijskim formama. Diplomirala je produkciju na Akademiji dramske umjetnosti i komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je Europske filmske akademije.

Dubravka Kurobasa

Dubravka Kurobasa rođena je 1987. godine u Rijeci. Diplomirala je i magistrirala Filmsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim stručnim radionicama poput Berlinale Talents (2019.) i Talents Sarajevo (2016.) Snimila je više kratkih igranih filmova kao što su: „First work, than play“ (2021.), „Emil“ (2019.), „A month“ (2017.), „37 Days“ (2016.). Kratki film „Tako te volim“ (2024.) dobio je Grand prix nagradu na Curtas Vila do Conde festivalu te postao kandidat za nominacije za Europsku filmsku nagradu i Oscara. Za rad na omnibusu „Duboki rezovi““ (2018.) dobila je Zlatnu arenu za kameru na Pula Film Festivalu. Snimila je i dugometražni igrani film, finski triler „Guilt“ (2015.). Snima i dokumentarne filmove, drži filmske radionice te radi kao oblikovateljica svjetla u kazalištu.

Boris Poljak

Split, 1959.

Boris Poljak rođen je 1959. godine u Splitu gdje je završio gimnaziju i studirao pravo. U Kino klubu Split od 1978. sudjeluje u realizaciji desetak neprofesionalnih filmova kao snimatelj ili autor. Profesionalno se bavi filmom od 1988. godine. Kao direktor fotografije snima preko pedeset kratkometražnih (dokumentarnih i eksperimentalnih) filmova te tri dugometražna igrana filma i nekoliko dugometražnih dokumentarnih filmova. U svojstvu redatelja snima sedam filmova od kojih su tri u koautorstvu s Damirom Čučićem. Dugogodišnji je član Kino kluba Split i Hrvatskog filmskog saveza. Voditelj je brojnih snimateljskih radionica (Škola medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“, Kino klub Split itd.) Nagrađen je brojnim nagradama na domaćim i međunarodnim festivalima, od kojih su najznačajnije nagrade u Nyonu, Karlovym Varyma i Oberhausenu. Živi i radi u Splitu.

Sunčica Ana Veldić

Zagreb, 1981.

Sunčica Ana Veldić veterinarka je i autorica dokumentarnih filmova iz Zagreba. Filmom se počela baviti 2013. godine od kada snima niz dokumentarnih i eksperimentalnih kratkih filmova u produkciji Kinokluba Zagreb, od kojih su neki međunarodno zapaženi. Magisterij dokumentarne režije na Akademiji dramske umjetnosti upisuje 2017. godine te u sklopu studija snima nekoliko kratkih dokumentarnih filmova poput Precijenjene dramaturgije i White Trasha. Trenutno snima dva nova dokumentarna filma, kastrira mačke po zabitim mjestima bez veterinarske skrbi i snima ton na igranim i dokumentarnim filmovima drugih autora.

Marin Juranić

Zagreb, 1979.

Marin Juranić (1979.) filmski je montažer iz Zagreba koji, uz brojne kratke igrane i dokumentarne filmove, spotove, reklame i TV serije potpisuje devet dugometražnih igranih filmova. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Odabrana filmografija:
Sex, piće i krvoproliće
(Boris T. Matić, Zvonimir Jurić, Antonio Nuić, 2004.)
Sve džaba (Antonio Nuić, 2006.)
Kenjac (Antonio Nuić, 2009.)
Lea i Darija (Branko Ivanda, 2011.)
Sonja i bik (Vlatka Vorkapić, 2012.)
Vis A Vis (Nevio Marasović, 2013.)
Život je truba (Antonio Nuić, 2015.)
Osmi povjerenik (Ivan Salaj, 2017.)
Mali (Antonio Nuić, 2018.)