Vjeran Pavlinić

Rođen 1973. u Zagrebu. Diplomirao je 2002. godine na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, smjer Filmska i TV montaža. Od 1994. aktivan je kao samostalni filmski i video montažer te TV redatelj. Montirao je nekoliko dugometražnih i brojne kratkometražne filmove, TV serije i glazbene videospotove. Režirao je studijske i reportažne emisije za HRT i druge TV postaje. Od 2018. načelnik je Odsjeka za zaštitu, digitalizaciju i restauraciju audiovizualnog gradiva u Hrvatskoj kinoteci Hrvatskog državnog arhiva.

Tena Gojić

Tena Gojić vodi produkcijsku kuću Dinaridi Film posvećenu autorskom filmu različitih rodova u europskom koprodukcijskom okruženju. Dugometražni filmovi koje je producirala prikazivani su na festivalima poput Venecije, Berlina, Rotterdama, Varšave, Sarajeva i brojnih drugih. Producirala je i više od deset nagrađivanih kratkometražnih filmova te radila kao izvršni producent na televizijskim formama. Diplomirala je produkciju na Akademiji dramske umjetnosti i komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je Europske filmske akademije.

Dubravka Kurobasa

Dubravka Kurobasa rođena je 1987. godine u Rijeci. Diplomirala je i magistrirala Filmsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim stručnim radionicama poput Berlinale Talents (2019.) i Talents Sarajevo (2016.) Snimila je više kratkih igranih filmova kao što su: „First work, than play“ (2021.), „Emil“ (2019.), „A month“ (2017.), „37 Days“ (2016.). Kratki film „Tako te volim“ (2024.) dobio je Grand prix nagradu na Curtas Vila do Conde festivalu te postao kandidat za nominacije za Europsku filmsku nagradu i Oscara. Za rad na omnibusu „Duboki rezovi““ (2018.) dobila je Zlatnu arenu za kameru na Pula Film Festivalu. Snimila je i dugometražni igrani film, finski triler „Guilt“ (2015.). Snima i dokumentarne filmove, drži filmske radionice te radi kao oblikovateljica svjetla u kazalištu.

Boris Poljak

Split, 1959.

Boris Poljak rođen je 1959. godine u Splitu gdje je završio gimnaziju i studirao pravo. U Kino klubu Split od 1978. sudjeluje u realizaciji desetak neprofesionalnih filmova kao snimatelj ili autor. Profesionalno se bavi filmom od 1988. godine. Kao direktor fotografije snima preko pedeset kratkometražnih (dokumentarnih i eksperimentalnih) filmova te tri dugometražna igrana filma i nekoliko dugometražnih dokumentarnih filmova. U svojstvu redatelja snima sedam filmova od kojih su tri u koautorstvu s Damirom Čučićem. Dugogodišnji je član Kino kluba Split i Hrvatskog filmskog saveza. Voditelj je brojnih snimateljskih radionica (Škola medijske kulture „Dr. Ante Peterlić“, Kino klub Split itd.) Nagrađen je brojnim nagradama na domaćim i međunarodnim festivalima, od kojih su najznačajnije nagrade u Nyonu, Karlovym Varyma i Oberhausenu. Živi i radi u Splitu.

Sunčica Ana Veldić

Zagreb, 1981.

Sunčica Ana Veldić veterinarka je i autorica dokumentarnih filmova iz Zagreba. Filmom se počela baviti 2013. godine od kada snima niz dokumentarnih i eksperimentalnih kratkih filmova u produkciji Kinokluba Zagreb, od kojih su neki međunarodno zapaženi. Magisterij dokumentarne režije na Akademiji dramske umjetnosti upisuje 2017. godine te u sklopu studija snima nekoliko kratkih dokumentarnih filmova poput Precijenjene dramaturgije i White Trasha. Trenutno snima dva nova dokumentarna filma, kastrira mačke po zabitim mjestima bez veterinarske skrbi i snima ton na igranim i dokumentarnim filmovima drugih autora.

Marin Juranić

Zagreb, 1979.

Marin Juranić (1979.) filmski je montažer iz Zagreba koji, uz brojne kratke igrane i dokumentarne filmove, spotove, reklame i TV serije potpisuje devet dugometražnih igranih filmova. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Odabrana filmografija:
Sex, piće i krvoproliće
(Boris T. Matić, Zvonimir Jurić, Antonio Nuić, 2004.)
Sve džaba (Antonio Nuić, 2006.)
Kenjac (Antonio Nuić, 2009.)
Lea i Darija (Branko Ivanda, 2011.)
Sonja i bik (Vlatka Vorkapić, 2012.)
Vis A Vis (Nevio Marasović, 2013.)
Život je truba (Antonio Nuić, 2015.)
Osmi povjerenik (Ivan Salaj, 2017.)
Mali (Antonio Nuić, 2018.)